rebuke
[
i
ribj0:k
]
(¼øÀ§:
6353
- °í3 ¼öÁØ)
¶æ
ºñ³; ºñ³ÇÏ´Ù
Mean
To criticize or reprove sharply; reprimand.
ÆÄ»ý¾î
rebuker [¸í]
¿¹¹®
1.
rebuke
a person for his carelessness (¡¦ÀÇ ºÎÁÖÀǸ¦ ³ª¹«¶ó´Ù)
2. without
rebuke
(³ª¹«¶ö µ¥ ¾øÀÌ)
3. give a
rebuke
(°ßÃ¥ÇÏ´Ù)
¡¡